Reci vatra

Ovom knjigom Selma Asotić proširuje katalog tema unutar bosanskohercegovačke poezije, razbijajući tabue i uvodeći šmek undergrounda u svoje pisanje. To proširivanje je suvereno i nepatvoreno. Pjesme su pisane onako kako prava poezija i treba biti pisana: iskrenošću i bez kalkulacija.

Temeljna karakteristika ove nevelike knjige je njezina snaga, odvažnost iskaza, ali je njena vrijednost i u pogledu iz pozicije slabijih u društvu – potlačenih/snažnih žena. Kao kumulativna mina ova poezija je usmjerena u jednu točku, gdje brzo probija oklop čitatelja/ice i onda slijedi užitak u tekstu. Eksplozija u kojoj se miješaju radost i slavlje, tuga i smrt.

Reci vatra je, ipak, raznorodna knjiga pjesama. Njezin tematski spektar se ne završava na žudnji tijela, niti na smrti tijela; tu su i čežnja za zemljom svog porijekla, čežnja za jezikom kao pradomovinom svega. Radi se o feminističkoj poeziji osobe koja je zapamtila rat i u koju se ratna trauma naselila ništa manje nego strast mladog tijela. Mračni legat rata plus istospolna ljubav postat će moćna kombinacija.

Traume rata, borba protiv patrijarhata, antiratni motivi, sve to čini jedan melange, uspješan spoj tema koje počesto i ne moraju biti bliske.

Pjesme su nekad narativne ili gusto metaforične; jezik je razigran ali i precizan. Ima nešto iskonsko u poeziji Selme Asotić: ono zbog čega poezija nikad neće umrijeti i zbog čega treba čitati ovu knjigu. To nešto vam ne mogu otkriti, niti nagovijestiti. Pjesme kao što su Autoportret crtan krugom, Koža mog oca izgleda kao površina Mjeseca, a napolju pada kiša, Nana ili Lekcije o ratu imaju antologijsku vrijednost.

Faruk Šehić