Izvedeni iz kičmi

Roman o zbunjenosti i nemoći da se živi. Da se i nasluti sebe i svijet oko sebe. Napisan detaljnim prikazom kroz ispovijesti tih pogubljenih omladinaca koji se batrgaju u jednoj usiljenoj i očajnoj poluvezi u okruženju koje ih ne vadi iz bezveznosti. U toj atmosferi nespokoja dvoje mladih gubitnika okruženih starijim gubitnicima koje vode profesionalni gubitnici u zajednički poraz pred jednostavnim neprijateljem, siromaštvom i čamotinjom. Amila podsjeća na mučninu sazrijevanja i nesnalaženja u nedavnom vremenu samosažaljenja i čekanja da nam neko nepoznat riješi neprepoznate probleme.

Njen roman naslova Izvedeni iz kičmi govoreći detaljno i ozbiljno o dvoje zaturenih smušenjaka u sivom i tuđem Sarajevu devedesetih ne spominjući izravno osuđuje tu nemoć da se živi vedro i sretno. Da se oslobodi učmalosti, samosažaljenja, čekanja, straha, pretjeranosti, bezveznosti, nepažnje i bezvoljnosti. Tereta koje čovjek ipak rijetko sam iz sebe može nadvladati. Bez poticaja književnosti teško može i prepoznati. Ovaj roman slikama te ozbiljne neozbiljnosti očeva i skrušene beskorisnosti majki koliko i naivnog prepuštanja mladih bezveznosti, potiče da se bježi od takvih mogućnosti da život samelje prije prave borbe. A to je što književnost hoće. Osvijetliti pričom da se spasimo pameću. Jer nema nikoga da nam pomogne.

Damir Ovčina