Imenik Laure Carvalho

Mihaela Šumić spada u red onih književnica i književnika koji žele pobjeći iz zamke autorstva, ostavljajući time dodatni prostor slobode svojim junakinjama i junacima i njihovim glasovima. Njezine junakinje su i te kako specifične i nije im bezrazložno ostavila spomenuti prostor; čak i sama Laura je ovdje, kao i autorica, neka vrsta posrednika, medija, tek prijenosnik mnoštva ženskih glasova koji kroz nju konačno govore svoje prešućene priče.

Tu je uredno posložena, po abecednom redu, povijest ženskog svjedočenja svijeta koje je imaginarna Laura „prikupila” slušajući one koje nitko nije htio čuti; marginalizirane, nesretne, psihički oboljele, zlostavljane, zanemarene, žene izopćene iz društva, žrtvovane, zatvorene u institucije. Laura im posuđuje svoje uho, tijelo, najzad i svoju ljubav i potpunu predanost. Laura Carvalho je otjelotvorena mogućnost slušanja i suosjećanja koja se pojavljuje da svaku od njih sasluša i potom iščezne, jer u stvarnom svijetu ona kao takva nije moguća. A Imenik Laure Carvalho je neobično sačinjena knjiga pjesama kojom Mihaela Šumić još jednom potvrđuje snagu svoje mašte i talenta.

Tanja Stupar Trifunović