Ona

Pišući o svakodnevici, o ljubavnim odnosima, bračnim ulogama, o žudnji, privrženosti, seksualnosti, čekanju i nerazumijevanju, autorica britkim, ponekad gotovo brutalnim jezikom demontira patologiju jednoga vremena koje, iako suvremeno i tehnološki napredno, na svjetonazorskoj, emotivnoj i socijalnoj razini nerijetko ostaje duboko konzervativno, skučeno i nehumano. Lirski glas koji zatječemo u zbirci Ona glasan je i odrješit ženski glas koji se ne libi reći “popu pop, a bobu bob”, ali isto tako, u nizu pjesama, i stiliziran muški glas. U oba slučaja riječ je o iskazima koje odlikuje beskompromisnost u leksiku, tematici, a nerijetko i izrazu.