Držićev Ja i Drugi

ETNIČKA DRUGOST I GROTESKNOST U DRAMSKOM DJELU MARINA DRŽIĆA

Mia Đikić analizira povezanost grotesknosti s dvama odnosima: Ja – Drugi (etnički) i nazbilj – nahvao. Upravo propitivanje tih odnosa unosi u analizirana dramska djela groteskne elemente, motive, opise, likove i situacije: u prvom slučaju stvarajući smiješan učinak toga fenomena, a u drugom učinak jeze. Autorica pokazuje da je u prvom odnosu groteskno neraskidivo povezano s parodijskim, ironijskim i farsičnim, dok u drugom odnosu strašan učinak grotesknog vodi društvenoj satiri.

Propitivanju odnosa Ja i etničkog Drugog, kao dominantne drugosti u Držićevu dramskom opusu, prethodi problematiziranje samog pojma identiteta, a time i odnosa teksta i konteksta, odnosno dramskih i izvandramskih identiteta te s njima povezanih mogućnosti odmaka od kolektivnih (stereotipnih) identiteta i izlaženja iz granica žanra – pastorala i komedija.