Zločesti đaci genijalci

Iako prevladava mišljenje kako se djeca zbunjuju u susretima s odraslima, upravo je obrnuto: odrasli se rijetko uspiju snaći u susretu s djecom, bilo da je riječ o djeci bliskih osoba ili potpuno nepoznatih roditelja. Najčešće djeca, u susretu ova dva bliska, a ipak tako udaljena svijeta, ostaju otvorena, jasna i iskrena – autentična, a odrasli odjednom imaju potrebu poučavati, odgajati, preodgajati ili se pak žele dodvoriti, “kupiti” interes, pažnju ili ljubav mališana…

Umjesto da djetetu priđu s poštovanjem, iskreno, otvoreno, kao prema svakome drugome ljudskom biću – odrasli se počnu pretvarati. Nude o sebi i svome svijetu sliku koja nije stvarna, koja u realitetu ne postoji. Nude tim “malim budalicama” svijet kakvim bi ga oni željeli vidjeti ili im se čini da bi ga trebalo vidjeti baš takvim. Kada djeca dobro nauče lekciju i, prema uzoru na odrasle, počnu nuditi nerealne slike o sebi, “svijet velikih” se odjednom pobuni i proglasi djecu neiskrenom, prijetvornom, neposlušnom – zločestom!