Čekajući plimu

PRILOG KRITICI HRVATSKE IDEOLOGIJE

Knjiga Enisa Zebića — sa zagonetnim, ali misaono poticajnim naslovom Čekajući plimu — okuplja tekstove koji su tematski raznorodni, kao što variraju i opsegom, ali prezentiraju jasan i konzistentan autorov interes — filozofija politike s naglaskom na njezinim povijesnofilozofskim kontekstualizacijama i socio-kulturnim, primarno hrvatskim, konkretizacijama. Zebić nerijetko pažnju usmjerava prema marginaliziranim događajima i ličnostima, što je vrlo važno jer je njihovo zanemarivanje, koje katkada graniči s potpunim zaboravom, najčešće rezultat povijesnih, političkih i ideoloških okolnosti i tokova, a ne njihove »beznačajnosti«.
Autor je temeljit i u istraživanju i u pisanju, gotovo opsesivno posvećen detaljima (primjerice, biobibliografskim činjenicama), ali mu to ne muti pogled u tom smislu da nije u stanju sagledati i širu sliku. Upravo suprotno, Zebić podjednako osvjetljava i detalje i cijeli kontekst u kojemu pojedinu temu i problem treba razmatrati kako bi se višestrano sagledali i u analitičko–interpretativnom smislu iscrpili. Bilo da se bavi određenim ličnostima i/ili njihovim djelima (Lippman, Dewey, Arendt, Krpan, Rajković, Balen, Polić, Grlić, Helie) ili određenim historijskim događajima i pokretima (Španjolski građanski rat, studentski pokret 1960–ih, 1970–ih i 2000–ih) u perspektivi filozofije, politologije, sociologije i mediologije, ili određenim fenomenima, od masmedija i visokog obrazovanja do kampanilizma, totalitarizma, socijalizma i anarhizma — Zebić je oštrouman analitičar koji, nikad na prečac, izvodi briljantne zaključke.