Zelena pećnica

Aleksandra Načinović u svojoj prvoj pjesničkoj zbirci Zelena pećnica pojavljuje se kao zrela autorica čije su pjesme autentične, duboko intimističke, ali pritom ne ispovjedno stvarnosne. Naime, Aleksandra koja godinama živi na relaciji Lugano – Lovran, ispisuje vlastito iskustvo žene u svim aspektima, od mladosti, ljubavi, majčinstva, rada do zrelosti, bolesti, uživanja u prirodi i umjetnosti.

Njezin pjesnički izričaj mogli bismo odrediti kao očuđujuće metaforičan, slikovit, kao poetsku meravigliu u kojoj nalazimo čudesne snove, spajanje nespojivog, povezivanje skarednog i lirskog, poetizaciju žudnje, nostalgiju, ironiju, društveni angažman. Načinović je dugogodišnja pasionirana čitateljica i ljubiteljica svih oblika umjetnosti, tako da je njezina poezija bogata i nizom nenametljivih intermedijalnih i intertekstualnih referenci, no prije svega je karakterizira slika, jer do emocije se dolazi promatranjem i sublimiranjem gledanog i onog unutrašnjeg doživljaja koji se povezuje u pjesničku cjelinu.

Aleksandra Načinović u ekspresionističkim vizurama pruža drugačiji doživljaj svijeta, multikulturalan, a opet poosobljen, tako da čitatelji i čitateljice njezine poezije uživat će u slikama i rasteru osjećaja, od boli do zanosa, koje autorica beskompromisno rađa, izlaže i s povjerenjem daje svijetu.

Darija Žilić