Uzvišena civilizacija

GLAGOLJICA – SIDRO HRVATSKOG IDENTITETA

Baščanska ploča. starohrvatski spomenik nemjerljivog značenja, pisan je prijelaznom glagoljicom oko tisuću stote godine, a pronađena je 15. rujna 1851. godine zahvaljujući baščanskom kleriku Petru Dorčiću. Danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a u crkvi sv. Lucije nalazi se njena kopija.

Iako se od pronalaska Baščanske ploče tvrdi da je ona darovnica, ona to nije, niti može biti. Da bi bila darovnica, po pravnom izričaju, otprilike počinjala bi ovako: „Ja kralj Zvonimir, milošću Božjom darujem zemlju „livadu“ samostanu sv. Lucije…“. Budući da ona počinje: „Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah to o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji…“ i u kojoj se proklinju oni koji to osporavaju u slobodnom, oštrijem izričaju, može biti samo „optužnica“, i odnosila se na lokalne uzurpatore zemlje koja se nalazila u crkvenom vlasništvu, a kojih je u feudalnom sustavu itekako bilo, kao što uzurpatora zemlje ima i danas u „divljem kapitalizmu“, a u Hrvatskoj poglavito je to rasprostranjeno otimanjem pomorskog dobra.

Po svemu sudeći Bašćanska je ploča namjerno napisana na glagoljici, a ne na latinskom pismu, da bi pismenije pučanstvo koje je poznavalo glagoljicu, a ne i latinski, moglo pročitati, i to što piše, prenijeti ostalima koji nisu poznavali ni jedno pismo. U biti, ona je po današnjem izričaju bila „župna oglasna ploča“.

Autor