Šund

Šund je posljednje djelo Charlesa Bukowskog, roman posvećen “lošem pisanju”, zbog čega je i sam napisan loše. I to genijalno loše. Jer je u njemu vještina lošeg pisanja dovedena od virtuoznosti.

Šund je šund. Šund je rugoba od književnosti. No takva rugoba koju je moglo stvoriti samo pero zaista velikog pisca. Ali Šund nije samo to, šund o šundu. Šund je i prozni rekvijem kojim pisac ne oplakuje vlastiti život, nego mu se ruga.

Šund je i pitanje o smislu života. I pitanje o vrijednosti vlastitog djela, koje muči svakog pisca. Sve su to teška pitanja, na koja Bukowski ne odgovara, nego se s njima sprda s istinskom i dubokom patetikom kakvu je moguće naći samo u djelima kojima se smijemo od prvog do zadnjeg slova.