Plastelinci

Zamislite jedan grad u kotlini pod opsadom, bez struje, hrane, grijanja i vode, i u njemu čovjeka koji od plastelina tka odore, mijesi boje, tiješti oklope, suče perle, zube i bisere, šilji koplja, rogove i trepavice… Zlatko Sarajlija ostavio je iza sebe u tijesnom ormaru garsonijere u potkrovlju jedne četverokatnice dvije uske drvene police s 53 figurice od plastelina. Svega je nekoliko ljudi znalo za njih, ali nitko i što s njima…

Dvadeset i više godina čekale su u mraku, topeći se ljeti i mrznući zimi, dok se netko nije sjetio da ih preseli u muzej, u priču o dobivenim bitkama u izgubljenom ratu.