Iz Belzena: 1944 – 1945.

Zar čovjek treba postati beštija, divlja zvijer, ako se želi održati u životu? Inače treba propasti? Po tome bi značilo da mi, koji se ovako ne borimo i ne služimo se tim zvjerskim beskrupuloznim sredstvima – da smo nesposobni za život i osuđeni na propadanje?…

Ne znam… Je li to prirodni zakon cijelog životinjskog svijeta? Izgleda.

Hanin dnevnik je konačno objavljen u Sarajevu, njezinom rodnom gradu. (…) On ne svjedoči samo o životu u logoru i strahotama nacističkog svijeta (…) On nas podsjeća na zaboravljenu matricu mogućnosti, nezavršenosti političkog projekta pravednog društva, važnosti političkog angažiranja bez cinizma i zadnjih namjera.

Emil Kerenji

Emigrirala je u Izrael krajem 1948. godine, a pitanje ‘zašto’ po meni je ključno i najvažnije pitanje vezano uz njezinu biografiju: naročito je relevantno za objavu njenog dnevnika na bosanskom, koji je Hana počela pisati u logoru Bergen‑Belsen na sjeveru Njemačke u ljeto 1944, prije točno osamdeset godina.

Amira Hass