Europska perspektiva tranzicijskih zemalja

Proces proširenja Europske unije u proteklih sedam valova može se promatrati kao proces (ponovnog) ujedinjenja država Europe u političkom, ekonomskom i pravnom smislu. Integriranje novih tranzicijskih država u Europsku uniju bio je i ostao veliki izazov za nove države članice, ali i za postojeći sustav uspostavljenih institucija. Studija pruža uvid u učinke integracije uspoređujući ostvarene rezultate prosperiteta analizom u tri domene: uključivost društva, otvorenost ekonomije i sposobnost nacije, za dvadeset i sedam članica i osam država kandidatkinja. Svrha ove studije je pomoći dionicima, institucijama i zainteresiranim pojedincima u upoznavanju i razumijevanju ponašanja država članica i procesa proširenja – najuspješnije politike Europske unije.

Knjiga predstavlja značajan i sadržajno bogat doprinos razumijevanju suvremenih političkih, društvenih i gospodarskih procesa u državama srednje, istočne i jugoistočne Europe. Autor s izrazitom analitičkom pronicljivošću promatra tranzicijske zemlje ne kao homogenu cjelinu, već kao kompleksan i raznorodan skup društava čije se sličnosti i razlike mogu objasniti samo uzimajući u obzir povijesne slojeve, kulturna nasljeđa i institucionalne obrasce. Takav pristup izdvaja ovu knjigu od većine literature koja pojednostavljeno prikazuje integracijske procese kroz binarne opozicije Istok-Zapad ili stara-nova Europa. Značajna kvaliteta ove knjige leži u autorovu promišljanju vrijednosnih sustava koji stoje u temelju integracijskih napora. Pokazuje se da bez jasno definiranih društvenih vrijednosti, niti institucionalni modeli niti strategije ne mogu uroditi dugoročnim rezultatima. Komparativne analize dodatno osnažuju osnovnu tezu knjige, da je europska integracije prije svega pitanje političke kulture i društvene kohezije, a tek potom institucionalne usklađenosti.