Bukača

“Tko ovaj film režira, jebo te život?!”, zapisat će autorica u Bukači dio iz sjećanja na jedno sneno njujorško jutro, kada je stigao poziv za njezino ambasadorsko imenovanje. Tko ovaj film režira pitat će se svi koji budu čitali Bukaču i saznati koliko u takvu režiju života stane, onog koji je opstao zahvaljujući ljubavi “koje se ne vjenčaju nego dišu i zahvaljujući kojima se preživljava”.

Ali ima ljubavi, posebno u spomenutoj zemlji, zbog kojih se postaje bukača. Ako ne znate što je bukača, pitajte one koji nad vjerskim obilježjima, vrućim juhama na izglačanim stolnjacima od nedjeljnog ručka i bračnim zavjetima žele neke druge živote prezirući vlastiti, pa samim tim i one koji/e se usude živjeti po vlastitoj mjeri. Osim o ljudskom licemjerju, koje je tek u trećem planu, ovo je knjiga o tome koliko se radosti, kad se voli, može pronaći u formalno najnesretnijim okolnostima. Bukača je do kosti iskren zapis o snazi ljubavi ali i osobnoj snazi Martine Mlinarević koja ne odustaje i kad najbliži iznevjere. Doći će ova knjiga do svih koji su voljeli Huzur, a ako ima onih koji za Martinu ne znaju, onda će i takve pronaći. Ipak, mnogo je važnije da stigne do djevojčica kojima je posvećena i da im bude pouka za budućnost, a valjda stigne i do onoga kojem je adresirana, jer imao ju je zašto roditi.

Kristina Ljevak