Lanjski snjegovi

Rezzorijeva knjiga Lanjski snjegovi nosi sljedeći barokni podnaslov: „Portraitstudien zu einer Autobiographie, die ich nie schreiben werde, auch: Versuch der Erzählweise eines gleicherweise nie geschriebenen Bildungsromans“ („Studije portreta za autobiografiju koju nikada neću napisati, također: Pokušaj načina pripovijedanja za jedan isto tako nikada napisan bildungsroman“).

Radi se, dakle, o nekoj vrsti autobiografskih zapisa; no, čitatelj je od početka upozoren da je pamćenje nepostojano, a sjećanje nepouzdano. „Studije portreta“ podijeljene su u pet poglavlja, a svako je od njih posvećeno osobi koja je imala utjecaja na Rezzorijevo djetinjstvo i ranu mladost: nepismena, priprosta dadilja i dojilja Kassandra, koja ga je uvela u čarobni svijet bajki i priča; neurotična, krhka majka, razočarana brakom, koja guši djecu svojom pretjeranom skrbi; konzervativni, distancirani otac koji se manijakalno posvećuje lovu, pokušavajući tako nadoknaditi stvarne i umišljene gubitke nastale raspadom Austro-Ugarske Monarhije; sestra čija ga duga bolest i prerana smrt prate kroz cijeli život; voljena guvernanta Straußerl, koja mu je pružila sve ono što njegovi ekscentrični roditelji nisu mogli. Rezzorijeva arabeskna autobiografija uvjerljivo dokazuje kako pripovijedati o sebi prije svega znači pripovijedati o drugome.