Lavanda, petrolej

Kućni mantil boje lavande bi joj se u hodu rastvarao, kao objektiv na fotoaparatu; samo je moje oko uspijevalo uhvatiti tu sliku i poslije je satima razvijati u glavi.

Stranice ovog romana su poput listova starog obiteljskog albuma, otežalog od prašine, vlage, suza, krotke šutnje i gromkog smijeha… Kroz priču o svom odrastanju, unutarnjim nemirima i vanjskim udarima vodi nas Ibrahim, koji uspomene niže u fotografije – mahom jasne, neke izblijedjele, a neke nikad razvijene.

Lavanda, petrolej je okoštala stihija sjećanja skamenjenih ponekad u idilu, a ponekad u mòru. Pri njihovim sudarima mirišu Ibrahimove sreća i tuga, utkane u prizor jednog života.