Dulcinejina priča

Dulcinejina priča donosi glas Dulcineje od Toboza, mitske vladarice Don Quijoteovog srca, koja prvi put pripovijeda svoju verziju događaja. Nakon što u Cervantesovom romanu otkrije da je postojala kao idealizirana muza, Dulcineja se suočava s ljubomorom muža Joséa i napušta dom, trudna i odbačena. U potrazi za utočištem odlazi u Don Quijoteovo selo, gdje upoznaje likove iz Cervantesovog svijeta – Sancha Panzu, popa, brijača i Sansona Carrasca – koji postupno postaju dio njezina novog života.

Roman premješta težište s viteza na ženu koja je u izvorniku bila tek ideal, dajući joj glas, misao i osjećaje, a Žarko Milenić, oslanjajući se na motive Cervantesovog klasika, stvara posve novo djelo o ženskom iskustvu, pobuni i pravu na vlastitu priču. Uz svega nekoliko junaka – i domišljenih i transponiranih iz originala – Milenić razvija neku vrstu fanfic romana, ističući neke od ključnih događaja iz originala, izmještajući likove u narativ koji je diktiran perspektivom žene za koju u Cervantesovom romanu nije bilo dovoljno mjesta.