Dva kruga, jedna tuga

Knjiga Davora Mandića Dva kruga, jedna tuga svojevrsni je nastavak istraživanja poetike koju je autor već ranije započeo u knjizi Mostovi, s produbljenjem u emotivne pejsaže i motive. Tako u već ranije prepoznatom prvijencu on zahvaća jezikom različite dubine; njegov jezik alat je koji kopa, ruje i prebacuje poput samouvjerene motike i naprosto se igra. Upravo isto događa se i s ovom knjigom, koja teži sada i nekim drugim potragama, postavljajući prije svega jedno u kontekst dvojine odnosa. Zato je moguće reći da je ovo i ljubavna knjiga. Upravo emocionalna komponenta, uz ludičku, značajna je za novu knjigu Davora Mandića, kojom on upire pogled u dostupan obzor svijeta, ali i samog sebe. Mandić, inače i prozaik, majstor je promatranja i pronalaženja onih velikih sitnica, ako iskoristimo taj za poeziju najbitniji oksimoron. Visoka osviještenost forme i kozmička širina jezičnog izraza ovu poeziju čine estetski i konceptualno promišljenom, iako je moguće u svakom trenutku svaku pojedinu pjesmu izdvojiti iz cjeline i razmatrati je kao samostalni mikrokozmos. Davor Mandić samosvjestan je i već izgrađen autor koji se oslanja na pročitano, ali ne pada ni pod čiji utjecaj niti je nalik trenutnoj poetskoj produkciji, a ova zbirka pjesama samo je potvrda njegovog autentičnog glasa.

Monika Herceg