Vježbe hrabrosti

Poezija Gorana Bogunovića doista jest vježbanje hrabrosti — hrabrosti da se govori iz nemoći, da se stvori iz nepovjerenja u vlastite mogućnosti i da se nađe pravo bogatstvo motiva i slojeva ondje gdje ih možda ne bismo očekivali. Samim time — vježbanje hrabrosti suočavanja sa samim sobom, ali i čitateljem. U poprilično iscrpljenim poetičkim rješenjima i tematsko–motivskim rukavcima domaćeg pjesničkog polja, Vježbe hrabrosti pojavljuju se kao dobrodošao odmak od dominantnih srednjostrujaških trasa istovremeno nudeći sofisticirano i pristupačno intimističko pismo značajnih estetskih dosega.