Vila lutaka

U trinaest poglavlja, autorica pregledno i detaljno daje uvid u profesionalne i privatne biografije zaboravljanih i zanemarenih umjetnica u povijesti hrvatskog kazališta. Kako bi sustavno i razumljivo prikazala širi kontekst položaja žene u dominantno muškom sustavu pravila, autorica izdvaja svaku od umjetnica posebno, u odvojenu cjelinu koja onda, za svaku od njih prema konkretnom slučaju, raščlanjuje društveni, umjetnički, kulturni i politički okvir unutar kojih su živjele i djelovale. Ovakvo kontekstualiziranje omogućilo je posve osoban pristup svakoj od zaboravljenih heroina pojedinačno.

S jedne je strane takva autorska odluka doprinijela izradi neke vrste jako proširenih i literarno obogaćenih enciklopedijskih natuknica koje nadomještaju one šture ili nepostojeće u enciklopedijama i leksikonima hrvatskog glumišta, dok je, s druge strane, stvorila širok i detaljan uvid u sve sličnosti i razlike, u sve zajedničke i posve drugačije okolnosti u kojima je svaka od prikazanih umjetnica počinjala, razvijala i završavala svoju karijeru, ali i svoj privatan život često posve neodvojiv od profesionalnog životopisa.

(…) Poseban napor istraživačkog procesa koji prethodi ovom rukopisu ogleda se u činjenici da je sve te kazališne i osobne povijesti najprije trebalo otkriti, duboko zakopane u arhivskim materijalima pa potom strpljivo rekonstruirati i pregledati te izložiti oslanjajući se na vrlo oskudne, uglavnom nikad obrađene i posve zanemarene podatke na marginama povijesti hrvatskog kazališta (…)

Darko Lukić