Umjesto dnevnika

Liježem na Szymborskin‑svoj krevet, povišena sam ali mirna, odustajem od ideje da se odem prošetati do grada, iako mislim da ovaj dan i ja u njemu zaslužujemo nazdraviti. U stanu međutim nema alkohola. Nalazim ga ipak na neočekivanom mjestu. S najniže police izvlačim knjigu Agnieszke Osiecke, jedne od najpopularnijih poljskih autorica uglazbljene poezije. Nasumično je otvaram i prevodim stihove: To zadnji je naš bolero vjeran tvom i mom snu to zadnji je naš bolero i par kapi džina na dnu Napojena i uspokojena zaspim.

ulomak iz knjige

Htjela bih pisati knjigu koja bi uznemiravala svoje čitatelje. Htjela bih pisati knjigu koja bi ih utješila.

Može li to biti jedna knjiga?