Tužna felisidada

“S proljeća probehara drvo divlje trešnje pokraj kuće. Izjutra zapjeva kos pjesmu pernatog Plácida Dominga – baca me u ekstazu. Mati izađe u ružičnjak, stavlja rukavice na ruke, baštanskim makazama obrazuje grančice. Donesem joj fildžan kafe, krenem niz ulicu, okrenem se – mahne mi rukom. Koračam ulicom sretan.”