Starac, a more

Što se zbiva iza vrata staračkoga doma? Pitanje jednako teško kao i pitanje što se zbiva iza nebeskih.

Jer ta su vrata najčešće vrata bez povratka. Tko u njega uđe, iz njega u pravilu ne izlazi, a ako iz njega izađe, najmanje mu je do pisanja memoara.

Zbog toga je Raosov roman jedinstven – a vjerojatno će to i ostati, bar dok isti autor ne napiše i planiranu Pobunu u domu za stare i nemoćne – ne samo zato što je jedan od rijetkih koji je iz te ustanove izišao živ i zdrav i oran za borbu nego i zato što je malo njemu ravnih pera spremnih prihvatiti se te teme.

Dakako, boravak u domu bio je samo povod, jer Starac, a more vesela je i fantastična crna komedija o starosti i mladosti, životu i umiranju, inspiriran stvarnim domom i živim ljudima, parodirajući sve što mu dođe pod pero. U njemu Raos ne štedi nikoga, a najmanje sebe, stvorivši čak dva autobiografska lika – mladog reportera i starog pisca i pitomca, zvanog Oni Oni Nemeremsesitit.

Samo se po sebi razumije da se ta dvojica ne mogu smisliti.