Škriptaji kože

Djevojka zatečena u stanu. A usred svog svijeta. Onomad s proljeća. Trideset je i jedna godina od tada. Kuća joj na pogrešnom mjestu. To je ovaj roman.

Priča jednog iskustva napisana s masom detalja koji pojačavaju mučninu do nepodnošljivog. (…) Književnost može što ne može ništa drugo. Zato je najveći izum ljudskog roda. Zato to najviše ljudi pokušava, a najmanje uspijeva. Uhvatiti život u njegovoj neponovljivosti. Da, kad treba – a treba, patnju bliskih koliko i dalekih prikaže kao našu. Živo do u zvuk i sjenu. Možda smo mislili da je daleko i da se tiče drugih. A tiče se nas. I nikad ne prolazi.

Pišući o zlu i zločinu Amila je napisala živim načinom koji opet ne narušava ni uvjerljivost priče ni dostojanstvo ove mučenice, a niti karikira mučitelje. (…) Amila pišući o djevojci koja se odvaja  od sebe nemajući kud, piše s osjećajem za stvarnost i istinitom žeđi za pravdom, istinom i ljepotom. S potrebom bez koje nema nikakve potrebe pisati.

Damir Ovčina