Dječak s Mjeseca

U svojoj prvoj zbirci poezije, Dječak s Mjeseca, Nikola Dubroja nas uvodi u svijet jednog sanjara. Taj svijet je naizgled jednostavan, nostalgičan i nevin, ponekad djetinjast, s čestim reminiscencijama na školsko doba, isprepleten s prirodom i opčinjen prirodom, u neprestanom dijalogu s njenim fenomenima, kroz koje pjesnik metaforički šalje poruku o životnim istinama, izlažući ih nepretenciozno i s lakoćom, kao da ih ne izgovara on i kao da nisu njegove, već stoje tamo negdje u svijetu, a on ih samo opaža i prenosi.

Odnosi s ljudima, s druge strane, nisu tako glatki i bezbolni. Od gubitka oca, preko iskustava s prijateljima i romantičnih ljubavi, do nastavnika i poslodavaca, ništa nije nevino i lako kao u prirodi. Društvo je uglavnom poprište nesporazuma i konflikata, od kojih pjesnik bježi u sanjarenje, u prirodu, u umjetnost. Ali ne ostaje tamo kao gubitnik, niti je razočarenje njegova odrednica. On slavi svoja utočišta i zahvalan je na njima.

U današnjem ambicioznom i agresivnom svijetu malo što je tako pitomo, romantično i bezazleno, kao Nikolina poezija. Ona je mjesto na kome duša gonjena aktualnim, može se odmoriti i obnoviti, da nađe krotku ljepotu i davno zaboravljeni mir.