Babilonska religija i mitologija

Babilonska se religija u svojem općenitom aspektu može prepoznati kao štovanje prirode, a bogovi se mogu podijeliti kao personifikacija različitih prirodnih sila i moći. Ali, ovdje se na početku susrećemo s teškoćom koja još uvijek nije zadovoljavajuće objašnjena. Za vrijeme rane povijesti zemlja nije bila udružena pod jednom administracijom. No, veliki su gradovi sa zemljom s kojom su neposredno graničili, formirali neovisne države. Tek nakon mnogih stoljeća neovisna postojanja ili privremena spajanja, ostvareno je trajno jedinstvo između razdvojenih kraljevstava.

U toj zamagljenoj prošlosti možemo pratiti egzistenciju mnogih velikih babilonskih bogova kasnijih vremena, ali u ranom razdoblju pronalazimo da njihovo štovanje nije prevladavalo jednako diljem zemlje, nego se kult svakog božanstva nalazio u nekom gradu. Primjerice, Enlil, bog zemlje, štovan je u najranijem razdoblju u Nippuru; Ea, bog dubine, u Eridu; Nannar, bog Mjeseca, u Uru; Utu, bog Sunca, u Larsi, itd. Promatrajući ukupno, štovanje svih ovih bogova daje nam dosljednu sliku štovanja prirode u njezinim različitim dijelovima, a u kasnijim razdobljima takva slika nesumnjivo odgovara općim karakteristikama nacionalne religije.