Anomalija

Novogodišnja je slavna noć u svih devet priča koje čine ‘Toccatu’, prvi dio proze Anomalija Andreja Nikolaidisa. Ali onda, baš te zimske noći, prostorvremena se sljubljuju i dolazi do neočekivanih raspleta tih priča, literarnim postupkom koji smijemo nazvati satanas ex machina, kad se raspliće Priča svih priča, sudbina svijeta. I svi scenariji i životi oko kojih se trudimo su učas maleni i nevažni, kolikogod do maloprije bili potresni ili izazivali čisto gnušanje.

U drugom, dugim dnevničkim rečenicama ispisanom, mirnijem i već po svom naslovu obuhvatnijem dijelu romana, ‘Fugue‘, kontemplirat će početkom nove godine negdje u austrijskim Alpama, u samom oku katastrofe, nekim čudom za sada preživjela, pripovjedačica, sve strepeći za malenu kćer.

Ovako bizaran, zaigran i duhovit roman Andrej Nikolaidis nije još napisao. Anomalija je neka vrsta sotije, eksplozija groteske, ironije, razuzdanosti, a u svemu ne manjka briljantnih esejističkih seciranja i dekonstrukcije civilizacije i njezinih filozofskih i teoloških postulata. Svaka natruha poetske pravde ili ideje zasluge i nagrade temeljito je u ovom apokaliptičnom cabaretu prozrena i prezrena. Kao da će, nakon svega, i nakon čitanja ovog romana, ostati lebdjeti samo gromoglasan smijeh nad sve tišim vodama.

Kruno Lokotar