Karneval, eksces, zazor

GROTESKA U (POST)JUGOSLAVENSKOJ KINEMATOGRAFIJI

Kroz povijest hrvatske i (post)jugoslavenske kinematografije, groteska je (p)ostala nužan alat filmskih autora u kritičkom preispitivanju društvenih, ekonomskih i političkih promjena. Kao heterogeni umjetnički stil koji sintetizira komično i stravično te izobličuje stvarnost, najčešće se očitovala u karnevalesknim, ekscesnim i zazornim filmskim prizorima.

Ova knjiga nudi panoramski presjek evolucije groteske u hrvatskoj i regionalnim kinematografijama od početka 1950-ih do ranih godina 21. stoljeća, baveći se filmovima redatelja raznih generacija – od Milana Katića i braće Neugebauer, preko Babaje, Papića, Pavlovića, Petrovića, Makavejeva i Žilnika do Kusturice, Markovića, Zafranovića i Šijana te Brešana, Schmidta, Matanića, Dragojevića, Đorđevića i drugih – koji koristeći se groteskom odražavaju tektonske društvene promjene. Manifestacije i tipovi groteske istražuju se kroz tri razdoblja: socijalističko, tranzicijsko i posttranzicijsko. Analizi filmova pristupa se interdisciplinarno, povezivanjem kritičke teorije, teorije filma i psihoanalize.