Život treći

Iz najeksplozivnijeg skladišta punkbluesa na našem geokult-svijetu stiže roman koji svojim obuhvatom vremena iz početne 1984. vuče dinamično snažnu i usporeno tugaljivu priču istovremeno. A pošto najavljuje kako su dva života iz toga kronotopa prototekst njegova kretanja, onda i punk i blues, kao i ravnica, spram okamenjenosti pripremaju i razvijaju taj roman, taj Život treći.

Roman Davora Ivankovca kombinacijom deskriptivne zahtjevnosti i događajne proizvodljivosti te dijaloške lakoće i pretapa vremenski predlocirane dvije priče, a pri tome, dapače – istovremeno, stoga zapravo – cijelo vrijeme – eksponira puno stanje „treće”. Iako, zahvaljujući majstorstvu pretapanja slika, naoko ponekad „gubimo” tlo pod nogama sigurnosti u kojoj se priči nalazimo, cijelo nas vrijeme u „fantastičnoj vatri” čitanja drži sama stilistika, naime – rečenica koja je sposobna sve što poželi, a u čemu čitateljsko iskustvo ima potpuno pravo uopće ne pratiti pouzdanost jer može uživati u samoj briljantnoj rečeničnoj kinetici.

Tako Život treći pomalo „miriši” na stvarnosnu prozu, ali pulp fiction, metajezik arta te svijest jezika žanrovski su puno bliže, i suvremena hrvatska romaneskna scena, sa svojih tisuću naslova u tridesetak godina, dobiva i vrh autentičnog naslova kulterske proze. Proze koja praši žestoko, punkerski, ali tajno voli nagaziti eksplicitni wah wah!

Goran Rem