Zemlja uvezene povijesti

…Marica Žanetić Malenica, recimo to odmah i “u glavu”, obilato nam u svome tekstu o dvomjesečnom putu u Australiju nudi toga novog svijeta i nje u tom svijetu, dozirajući autorski pristup tako da čitatelj postaje suučesnik subjekta koji putuje, zapitan o sljedećem mjestu koje će posjetiti ili emociji koju će na njemu doživjeti. Da bi putopisac postigao tu razinu poistovjećivanja, suputništva, mora biti otvoren, ne smije ostati “hladan”, distanciran, stroj koji putuje i bilježi “objektivnu” stvarnost. No opet, ako pretjera, ako dopusti da njegova osoba postane centrom zbivanja, ako izgubi fokus s one zapitanosti o svijet, mogao bi i izgubiti čitatelja.

Marica Žanetić Malenica na tom zahtjevnom putu izuzetno dobro balansira, dozirajući sebe i svijet, disciplinirajući ego uvijek dostatnom dozom humora ili autoironije. Pa ako o mjestu koje se posjećuje i postoje nebrojeni zapisi i drugi izvori iz kojih se može naučiti faktografija, ako postoje udžbenici i radionice kreativnog pisanja koji mogu olakšati pristup do čitatelja učenjima o strukturi tekstova, duhovitost se ne može naučiti.