Transcendentni stil na filmu: Ozu, Bresson, Dreyer

Paul Schrader objavio je knjigu Trasncendental Style in Film: Ozu, Bresson, Dreyer 1972. godine kao mladi kritičar, a prije nego što će postati jedan od najistaknutijih filmaša tzv. novog Hollywooda. Njegova daljnja reputacija kao scenarista Taksista i Razjarenog bika te redatelja Američkog žigola i Plavog ovratnika dodatno će cementirati status ove knjige kao jedne od kultnih filmoloških knjiga svoga razdoblja.

Schrader u ovoj studiji analizira način na koji se autori filmskog modernizma hvataju u koštac s transcendentnim, duhovnim i religioznim u filmu. Pri tom se laća opusa trojice velikana autorskog filma: Japanca Yasujira Ozua, Francuza Roberta Bressona te danskog klasika nijemog i zvučnog filma Theodora Dreyera. U njihovim filmovima nalazi zajedničku točku, ono što prepoznaje kao „transcendentni stil“. Opisuje ih stilskom analizom, smješta u kontekst specifičnih duhovnih i religijskih tradicija ‒ od zena, haikua i japanskog akvarela, preko bizantinskih ikona do gotičkih katedrala. Radi to višestruko eruditski ‒ kao upućeni filmolog i znalac povijesti filma, ali i povijesti zapadne i istočne umjetnosti, oslanjajući se pritom i na teologiju.

Schrader je izvornu knjigu iz 1972. kasnije proširio i nadogradio u izdanju iz 2018, na kojem se temelji hrvatski prijevod. U toj nadopuni analizira Tarkovskog te prati nastavljače transcendentnog stila u filmu 21. stoljeća, uključujući predstavnike tzv. slow cinema od Argentine, preko Filipina do Rumunjske. Pritom pokušava dati i tipologiju otklona od pripovjednog u suvremenom filmu koja je relevantna za današnju filmsku kritiku.