Stara garda

”Tko sam uopće ja? I što radim u metrou, tumarajući uokolo kao izgubljena duša?”

Umjesto tih dubokoumnih pitanja, živahnom osamdesetogodišnjaku Juliusu Jacobu bolje bi bilo da si postavi jedno drugo, doduše prozaičnije, no kudikamo korisnije: otkud hrpa dijamanata u njegovoj kutiji za violinu? Nevolja je u tome što našem Juliusu pamćenje opasno šteka, ortaci su mu isparili, a kao u inat – nestala je i dragocjena bilježnica u koju inače zapisuje najvažnije informacije. Furax Liberator… Jacques Offenbach… Norman Rak… Pljačka na Trgu Vendôme…!? Uzaludno je očekivati da njegov zbrkan um u svemu tome pronađe ikakav smisao.

Nema druge nego snaći se bez njega, pa makar pritom na površinu izronila prošlost koju bi naš dobri stari Julius najradije zauvijek zaboravio…