Srečko Kosovel – Monografija, 1. dio

Srečko Kosovel (1904. – 1926.) umro je u dvadesetdrugoj godini i u svojem je kratkom životu ostvaro iznimno opsežan opus. Njegova pjesnička i misaona priroda vezana je uz ruski konstruktivizam te bi najvjerojatnije završila na sličan način kao i za većinu njegovih suvremenika u Rusiji jer se u zadnjim Kosovelovim nastupima već jasno iskazivao sukob između njega i političke vlasti.

Kosovel je počeo pjesnikovati u impresionističkoj maniri još u gimnaziji, potom se između 1919. i 1921. okrenuo futurizmu, kad su nastali njegovi crveno-crni pjesnički eksperimenti. Dadaizma se prihvatio polemički, iako se njime nije bavio posebno ozbiljno. Naslućujemo ga samo u nekoliko pjesama kao citatne motive. Zbog posebnog položaja koji je književnost imala kod Slovenaca, a posebno njemu kao Primorcu, jezik mu je bio svetinja i futuristička ili dadaistička, kao ni nadrealistička praksa nisu mogle postati dio njegovog stvaralačkog procesa.