Soda

Krajem XIX. stoljeća grade se dva udaljena mjesta na 44. stupnju sjeverne geografske širine, a ova autobiografija, biobibliografija, ova romaneskna grafija opisuje život zahvaljujući izgonu dotadašnjih vladara opakih anophelesa. A nije SF.

Imao sam sreću davno sudjelovati, na Brijunima u očaravajućem okupljanju članova Akademije nadarenih Leonardo, zapanjen nadahnjujućom, slobodnom, kreativnom i ponajviše radosnom radnom atmosferom i aktivnostima sudionika. Sve je brijalo i bujalo od literarne naracije, ića i pića. Takvu razigranu atmosferu upisuje u ovu knjigu kao svoj modus scribendi et operandi et vivendi njezina autorica, s titulom Majstora Prvog Stupnja za poticanje Kreativnosti.

Kao Babeljeva Kozakinja iz lake konjice i Spomenka tako lako iz cesarskokraljevskih ladanja ulijeće u istodobnu obiteljsku povijest i jednako amazonski ujaše potom u osobnu historiju. A, Historia magistra vitae est, samo što mnogi od nje kanda nikad ništa nisu naučili. Spomenka jest: “Uvijek je za nekog nepravda. I dok vrtim ovaj osobni Fibonaccijev niz na potezu od Dubrovnika, preko Brijuna, Venecije, do Sode učini mi se da postoji neki tajni nalog, veza, smisao. A onda padne prah i mrak i izgubimo trag.”

Čekan da štampaju ovi libar, pak da ga vržen na škabel poli postelju.

Milan Rakovac

PISCI I KRITIČARI O KNJIZI SODA

Makondo između Modraca I Jadrana postaje toponim bremenit bogatom poviješću, katkad tajnom u mjeri čiji misterij generira svijest djevojčice, no i grad kojeg više nema. I zaista, Soda više ne postoji, makar ne u obliku opisanom na stranicama Spomenkine knjige. Soda je sada dio sjećanja, nalik je literarnim prizorima koji kao da su preuzeti iz Felinijevog Amarkorda. „Zaokupljeni vertigom života ne vidimo da je vjetar vremenom razbacao mrvice koje smo posipali da bi mjesto sjećanja lakše našli i po želji posjećivali“. Neodoljiv, šarmantan, zapanjujuće čitak i spasonosan vjetrobran.

Saša Milosavljević

Od apokalipse malarije, Pariza, Sode do Pule posebno treba istaknuti autoričino nježno i punokrvno portretiranje roditelja „Tajna veza mog života su moji roditelji, zato ću prvo pisati o njima.” Iznimno je dirljiva priča Adallvalan & moj otac, gdje autorica donosi sliku razigranog oca kontrastiranu s podacima o njegovu bivanju u zarobljeništvu u logoru i na Golom otoku. S čitateljem još dugo ostaje citat: „Stajala sam nasred šumske pozornice s ludim ocem, snimajući izvantjelesnom kamerom iz svih kutova, za miraz i prvu pomoć, ako mi zatreba nekada kasnije da odagnam sumnju, povratim dah, snagu i vjeru.”

Kada su pak u pitanju lokacije, nameće se primjerice ringišpil iz istoimene priče, gdje u prvi plan dolazi dječja mašta, zbog čega autorica priču zaključuje: „Ni svi kasniji vrtuljci od Gardalanda, Pratera, Twin Towersa do Leicester Squarea nisu mi mogli zavrtjeti srce poput onog prvog, malog s Belindom.”

Ivana Dražić

KRONOTOP PRESJEČEN FANTASTIČNIM I NADREALNIM

Zbirka Spomenke Govedarica Lolić intimna je posveta djetinjstvu, odrastanju i ljubavi, smještena u grad Lukavac, na 44. stupnju sjeverne geografske širine, kao i njezin drugi grad, Pula. Autorica, vješto barata različitim stilovima i registrima, prepliće lokacije i vrijeme, za čitatelja intrigantno kombinira povijesne činjenice i intimnu introspekciju u knjigu koja obuhvaća memoriju više života, ali i memoriju jednoga vremena i prostora.

Baveći se istovremeno i kompleksnim, temeljnim ljudskim temama poput identiteta, vremena i sjećanja, ova zbirka progovara o nekim univerzalnim pitanjima koja se tiču i okupiraju svakoga od nas. Upravo zbog navedene tematske važnosti te stilske umješnosti ova je zbirka priča važan prilog našem kulturnom prostoru.

Matija Prica