Revolucija svakodnevnog života

Izvorno objavljena samo nekoliko mjeseci prije nemira u Francuskoj u svibnju 1968., Revolucija svakodnevnog života Raoula Vaneigema ponudila je lirsku i aforističnu kritiku “društva spektakla” sa stajališta individualnog iskustva. Dok je Debordova majstorska analiza novih povijesnih uvjeta koji su pokrenuli ustanke 1960-ih naoružala revolucionare tog vremena teorijom, Vaneigemova je knjiga izravno opisala njihove osjećaje očaja i naoružala ih “formulacijama za pucanje na naše neprijatelje iz neposredne blizine.”

„Dao sam veliku važnost subjektivnoj volji“, piše Vaneigem u svom uvodu, „ali nitko mi to ne bi trebao predbaciti prije no što istraži u kojoj mjeri objektivni uvjeti suvremenog svijeta svakodnevice pogoduju subjektivnosti.”

Vaneigem imenuje i definira otuđujuće značajke svakodnevnog života u potrošačkom društvu: preživljavanje umjesto života, poziv na žrtvu, kultiviranje lažnih potreba, diktaturu robe, podvrgavanje društvenim ulogama, a iznad svega zamjenu Boga Ekonomijom. U drugom dijelu svoje knjige Izokretanje perspektive istražuje suprotstavljene impulse koji, na dijalektički način, opstaju unutar najdubljeg otuđenja: kreativnost, spontanost, poezija i put od izolacije do komunikacije i participacije.

Jer “Željeti drugačiji život već je taj život u nastajanju.” I “ispunjenje je izraženo u jednini, ali konjugirano u množini.”