Obojena svjetlost

Monografija Obojena svjetlost, prema riječima Feđe Vukića, predstavlja »važan dokument o jednom stvaralačkom opusu, o stalnom usavršavanju tehnike i metode rada, ali i o potrazi za novim mjerilom unutar kojeg se ista funkcija može svrhovito koristiti ili simbolički doživjeti na novi način. Stvaranja Željke i Borisa Rogića moglo bi se označiti pojmom primijenjene umjetnosti, obrta ili dizajna.«

Željka i Boris Rogić svoje su svijetleće objekte počeli izrađivati 80-ih. Uzor u njihovu stvaranju, polazište i okosnica, bio je Louis Comfort Tiffany, američki umjetnik art decoa kroz čiji su rad otkrili magiju obojenog stakla.

Svaka izrađena svjetiljka u njihovom atelijeru bila je čudesna replika koja je s ponosom nosila certifikat kojim se garantira autentičnost nacrta, korištenih materijala kao i samu izradu. Njihova priča počinje u Zürichu 1988. godine, gdje su završili školu staklorezbarstva koja se smatra nasljednicom jedinstvenog Tiffanyjevog nasljeđa.

Već nakon godinu dana Željka i Boris Rogić imaju prvu samostalnu izložbu vitraja 1989. godine u Povijesnom i pomorskom muzeju, a 1993. godine u Klovićevim dvorima, nakon koje su uslijedile i druge izložbe. Spomenimo onu iz 2005. u Muzeju Mimara, nakon koje donose i odluku o otvaranju riječkog ateljea u Užarskoj ulici.

Izložbu »Svjetlost glagoljice« u Muzeju grada Rijeke postavili su 2010. godine, a koja je otputovala i u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, te i u Muzej antičkog stakla u Zadru gdje se zadržala u postavu punih šest mjeseci.