O onome koji čuči u meni

TRI ESEJA O LOJZE KOVAČIČU

Glavni junak knjige je moderni klasik Lojze Kovačič (1928 – 2004), jedno od ključnih imena slovenske književnosti 20. stoljeća i više od toga.

U središtu njegova većinom autobiografskog opusa su romani Pridošlice (1984 – 1985), Pet fragmenata (1981) i Stvarnost (1972). Kovačičeva je književnost svjedočenje o brojnim iskustvima, a prije svega o snazi preživljavanja. U najvećoj mjeri iskonska manifestacija te snage života u njega je pisanje: autor koji kruži oko sebe, ulazi u sebe, udaljuje se od sebe, podvaja se, polemizira sa samim sobom. Međutim, taj ja nije kruna stvaralaštva, središte vlastite zaokruženosti, već živi svjedok samoga sebe: svoje kompleksnosti, kako nadilaženja tako i nedostataka.

Matevžu Kosu je stalo do novog i neopterećenog čitanja spomenutih triju Kovačičevih romana. Istovremeno pokušava odgovoriti na – ne samo retoričko – pitanje kako i zašto ih danas čitati. Odgovor traži uz pomoć bliskog čitanja i istovremene povijesno-vremenske aktualizacije. Pritom ne skriva da usporedno razvija i svoju vlastitu – tj. interpretovu – čitateljsku priču.

Što je ja? jedno je od zagonetnih pitanja koje Lojze Kovačič postavlja sebi, čitateljima i drugima. A njegov je odgovor sljedeći: “Ja je dio koji se obrađuje i koji i sam malo obrađuješ.” Ne možeš, dakle, obraditi Kovačičevo ja, a da pritom ne bi i sam bio obrađen.