Nulerica 1: Srce moje smrdano

Srce je kao motor auta. S vremena na vrijeme treba ga do vrha napuniti ljubavlju. Inače stane.

Pozdrav! Zovem se Zita, ali ovdje me, u bolnici Vafl, svi zovu Nulerica. Bolujem od neke leukemije, kojoj je moj organizam, očito, baš po ukusu.

U subotu slavim 13. rođendan. Pozvani ste, naravno. Još kad biste sa sobom mogli povesti moju mamu, jer…

Oh! Ma nema veze! Ionako neće doći. Nikada ne dođe.