Miris filmske trake

PRILOG HISTORIJI SNIMATELJA BIH

Ovo je knjiga o pedantnosti i urednosti bez koje nema snimateljskog zanata, knjiga o čaroliji filma, o estetici kao vrhovnoj mjeri stvari. I sve to, na neki način, može biti očekivano. Ono što je, međutim, neočekivano moralnost je Mustafe Mustafića. Dok ona profesionalna još i može biti doživljena kao dio njegova doživljaja kamere i snimateljskog posla, ona druga, koja se tiče ljudi što ih je u životu sretao i s kojima je radio, po svemu je neobična i netipična za svijet i zajednicu iz koje je čovjek potekao. (…) Napisana je lijepo i precizno, čita se lako, teče kao jedan životni film, a čitatelju doista bude žao kada jednom dođe kraju. Iako je slika njegovo osnovno izražajno sredstvo, slika i svjetlo, Mustafa Mustafić dobar je s riječima i s naracijom. Za razliku od tolikih drugih, on je svoju priliku iskoristio. Ispričao je svoj život, i ta nas se priča tiče. Vidim kako će jednoga dalekog dana neki sarajevski (beogradski, zagrebački…) klinac čitajući Miris filmske trake poželjeti da se bavi Mustafićevim zanimanjem i da izbjegne sve one greške što ih je majstor u svom poslu napravio. Ali tog posla neće biti. I neće biti ruku koje se zavlače u crnu vreću u kojoj je rola s filmom što tek ide na razvijanje.