Katedrala u paklu i druge priče

Ne bacajte bajke u dječju sobu. Ne bacajte ih uopće, jer što će vam ostati? – dizalo i tranzistor, Coca-Cola i juha u prahu, reklame, vrijeme na satu. Život završava, a sat ide dalje. Samo bajku možete uzeti sa sobom.

Bacajući bajku da biste povjerovali samo činjenici – lasciate ogni speranza – bit ćete kao onaj odvjetnik Floriot o kome, u krugu francuskih pravnika, kruži ova anegdota: zakleti svjedok koji je isključen iz rasprave na Floriotov prijedlog, prišao mu je i šapnuo na uho: Šteta odvjetniče. Obranili ste mog oca, a ja bih bio na vašoj strani.

Bajka je na vašoj strani. Isključivo ona. Jednom kad to svi shvatimo, nastupit će čudesno Kraljevstvo Bajki, a činjenice će otići žalosne sa spuštenim nosom. Na prijestolju, oko kojeg će kružiti novo Sunce, obično u pratnji patuljaka i nimfi, bit će Fantazija, supruga baruna Münchhausena, iz novih mora izronit će Behemot i Levijatan, zmajevi i feniksi otplesat će divlju sarabandu u zamcima na vrhovima staklenih gora, živi bazilisci zamijenit će pulene na galijama. Sinbad će otvoriti Sezam četrdesetorici razbojnika, jednorozi će žvakati zlatnu zob u dolinama Eldorada, a božji harfist će u najljepšem hramu Atlantide zapjevati himnu u čast željnih, a neostvarivih stvari koje ne postoje, a trebaju postojati, nama bliske, a nedohvatljive stvari.

A kad to nastupi, moramo otvoriti sveučilišta koja će uskrisiti zaboravljenu umjetnost pričanja bajki.