Kajogledi, vnebogledi

U akceleraciji, kojoj se još ne nazire kraj, suvremenog življenja kao da se brišu granice ukusa i prostora. Sve odjednom postaje jednako dobro ili jednako loše, obrisi zavičaja stapaju se s virtualnim svjetovima. Čini se da se svi skupa povremeno gubimo u tim novim stvarnostima. Božičina promišljanja u ovoj knjizi duboko su ukorijenjena u kulturu zavičaja, upravo u ono što današnjem čovjeku neprimjetno izmiče. Kajogledi, vnebogledi nisu kajkavski po pismu već po pripadnosti, čime Božica naglašava specifičnu sklonost umjetničkom izražavanju ljudi gornjohrvatskih prostora, odnosno važnost umjetnika koji iz njih proizlaze.

Zbirka sadrži četrdeset i pet eseja kroz koje uranjamo u isto toliko stvaralačkih svjetova. Božica je za nas izdvojila one koji su je se posebno dojmili i o kojima vrijedi znati više, a ujedno su sastavni dio nacionalne kulture. Unatoč formi koja može lako skrenuti u suhoparnu analitiku, tekstovi u ovoj zbirci dinamični su i razigrani, drže nas za stolac do posljednjeg retka. Ova knjiga pruža nam priliku da preispitamo vlastiti odnos prema zavičaju iz kojeg proizlazimo.