Ista rijeka

Nikada ne ulazimo dvaput u istu rijeku.

Staro Selo je poput mitskog mjesta koje ne poznaje vrijeme. Ono je dom tri sestre – Sare, koja stanovnike sela neprestano očarava svojom nevjerojatnom ljepotom i koja je potpuno nepoznatog stranca inspirirala da u selu podigne crkvu, Pirine, koja se najčešće zatvara u sebe, razgovarajući sa svojim unutrašnjim saveznicima, te Ljube, djevojke koja se osjeća sigurno samo kad je okružena knjigama ili kada lokalnu djecu podučava bugarskoj azbuci.

Svaka od njih naučila je da na sebi svojstven način pobjegne od surove stvarnosti, jer u Starom Selu za njih nema budućnosti. Ostali stanovnici, uglavnom propali nasilnici, utočište pronalaze u obližnjoj kavani Mačka.

Čovjek je veći od zla, a manji od dobra, zato i raste – da stigne dobro, svojevrsni je lajtmotiv romana, no autorica nas u Istoj rijeci vješto i uvjerljivo podsjeća koliko život može biti surov i da je svaka borba, ma koliko se činila malom, u konačnici važna.