Inhalacija sjećanjima

Knjiga Tatjane Vujić Inhalacija sjećanjima zbirka je autobiografskih tekstova: portreta, anegdota i priča, koje autorica piše u svojim, kako kaže u uvodnom eseju, “zrelim godinama” (fikcionalna je jedino priča Prag). Veliki je vremenski raspon koji ovi zapisi obuhvaćaju: od uspomena na djetinjstvo i odrastanje, preko doživljaja iz školskih klupa i studentskih dana, majčinstva, pa do traumatskih ratnih devedesetih i nedavnih, ovdašnjih neobičnih (“poslovnih”) susreta i događaja. Zemljopisno gledano, Tatjana Vujić svojom biografijom, pa tako i ovom knjigom povezuje dvije naizgled daleke regije: zavičajni Banat i Istru, gdje je odavno našla svoj dom. Pri svemu tome, kao književna prevoditeljica s ruskog jezika i povremena turistička predstavnica za goste iz Rusije, autorica u nekim pričama uvodi još i “egzotičnu”, rusku kulturalnu perspektivu.

Iako je struktura knjige Tatjane Vujić epizodna, lišena kontinuiranog autobiografskog pisanja o prolascima kroz različite životne faze, osnovna odlika ove zbirke proze integrativno je sabiranje identitetskih momenata, prepoznavanje i potvrda vlastite osobnosti, onoga što autorica naziva “unutrašnjim bićem”. No, ta afirmativna samorefleksija nikada nije u prvom planu: ona se ostvaruje gotovo isključivo putem memoarskog pripovijedanja o “drugima”, naime, o autorici dragim osobama. Proza Tatjane Vujić govori ponajviše o bliskosti, o “srodstvu duša” i solidarnosti.