Imaginarni Balkan

Premda je Balkan geografski neodvojiv dio Europe, on je, kulturno konstruiran kao unutrašnja drugost, apsorbirao mnoštvo unutrašnjih i vanjskih – balkanskih i nebalkanskih – društve­nih, političkih, kulturnih i religijskih proturječnosti. Europa je na Balkan rado izvozila svoje izume – poput nacionalizma ili antisemitizma, da bi se kasnije iščuđavala nad čudovišnim hibridima koji su s velikim zakašnjenjem uspijevali na balkanskom tlu. No, ako je Europa stvorila rasizam i antirasizam, mizoginiju i feminizam, antisemitizam i njegovu osudu, onda za takozvani balkanizam još uvijek nije pronađen komplementaran i oplemenjujući par.

Marija Todorova u Imaginarnom Balkanu ne opisuje balkanske narode kao nevine žrtve niti potiče u njima emociju lažne nevino­sti. Ona ih ne štedi zbog toga što se Zapad prema Balkanu ponio neodgovorno, niti potiče opasnu ideju da balkanski narodi nisu historijski akteri ili da je njihova sudbina uvijek u rukama viših sila. Todorova je kao znanstvenica bila savršeno svjesna svog položaja i svoje odgovornosti jer je pišući Imaginarni Balkan imala privilegiju da istovremeno bude i izvan predmeta istraživanja i unutar njega, i izvan procesa prikupljanja znanja o predmetu i unutar njega. Ova knjiga nije napisana u ime nekakvog apstraktnog Balkana, Marija Todorova govori u ime onog dijela balkanskih intelektualaca koji razmišljaju o problemu identiteta. Autorica u ovoj knjizi pokušava Balkan emancipirati ne samo od iscrpljujućih posljedica zapadnjačke rezerviranosti, već i od mnogo emotivnijeg odbacivanja koje od svojih dojučerašnjih istočno-europskih supatnika.

Ona je na Balkanu i insider i outsider: s lakoćom se služi i barata raznim izvorima uključujući engleske, njemačke, francuske, bu­garske, grčke, hrvatske i srpske, turske i rumunjske. Imaginarni Balkan – nastao kao svojevrsni pandan slavnom Saidovom Ori­jentalizmu – danas je vjerojatno najznačajnija novija znanstvena studija o Balkanu.