Hermeneutika svjedočenja

Djelo Mance Erzetič Hermeneutika svjedočenja pruža konceptualizaciju fenomena svjedočenja koji je otvoren za filozofske osnove njegovog razmatranja u Heideggera, Gadamera, Arendt, Ricœura, Derride i Agambena. Teorijsku razinu promišljanja svjedočenja autorica pritom suočava sa širom tematikom posvjedočenja povijesne situacije 20. stoljeća koja se prije svega odnosi na iskustvo totalitarističkog nasilja. Za njegovo potpuno razumijevanje potrebno je uzeti u raspravu i povijesnu okolnost Auschwitza nakon Auschwitza. U drugom dijelu knjige slijedi rasprava različitih mogućnosti posvjedočenja čovječnosti zajedno s njegovom nemogućnošću ili zabranjivanjem kako je, primjerice, snašla žrtve Golog otoka.

Refleksija književnog vidika svjedočenja uključuje i pjesnike, kao što su Srečko Kosovel, Niko Grafenauer i Boris A. Novak. Iskustvo svjedočenja Borisa Pahora, koje je obilježeno prijetnjom uskraćivanja zavičajnosti, omogućuje uvid o tome da egzistencijalno nije ranjiv samo pojedinac po svojim životnim situacijama već je uvijek povijesno ranjiv i svijet u kojem bivstvuje čovjek. Egzistencijalna odredba biti-svjedok kojeg valja pojmovno razlučiti od faktične pozicije svjedoka, kao i od aktualizacije posvjedočenja, na taj način zasniva smislene horizonte povijesnog događanja koji bi inače ostali neraspoznatljivi.