Gdje mi je nos mogao nestati

U svojim lutkarskim igrokazima Slobodanka Martan kroz dijaloge svojih likova, njihov međusobni odnos, karaktere i događaje, obrađuje teme koje su djeci bliske i poznate ili su pak izazovne i zanimljive.

Samodopadnom Snjegoviću nestane nos, ali nauči da izgled nije važan kada otkrije da je njegov nos jednoga zeca spasio od gladi; Čarape se često izgube i ne mogu pronaći svog para i dok plivaju u perilici i vise naglavačke dok se suše, zapravo progovaraju o prihvaćanju i toleranciji; Sunce je u misiji širenja optimizma jer „Uvijek i svuda nekoga ima kome je teže nego nama svima.”; Gotovo ostavši bez svih svojih latica dok je vođen mišlju „Onaj tko želi sreću imati, taj treba svima dobar biti”, Cvijet je spoznao istinsku sreću; Pas pomaže Mačku, Mačak Ptici, Ptica Buhi i krug se zatvori kad Buha pomogne Psu…

Lutkarski igrokazi Slobodanke Martan pravo su malo bogatstvo za odgojitelje i učitelje koji vode lutkarske družine u vrtićima i školama, a tekstovi igrokaza primjereni su i kao motivacija za rad u redovnoj nastavi ili vrtićkim programima.