Dugo zapamćena grmljavina

Mora li ljudska rasa najprije sve uništiti, a tek se kasnije zapitati je li to uistinu bilo potrebno? Katkad radi vlastitog probitka, a katkad iz neznanja i straha od nepoznatog. Zar je to usađeno u ljudske gene pa drugačije ne znamo? Možda bismo trebali biti otvorenija duha te razmisliti o moralnim i etičkim posljedicama svojih djela, a ne samo možemo li što u tehnološkom smislu izvesti.

Ili, kao što je to rekao lik iz jedne od ovih intrigantnih priča, opisujući stanovnika Zemlje: “Mudar si, tvoja rasa je čudo kozmosa, ali tvoja mržnja je smrtonosna.”