Pismonoša

Na glavni trg u Lizzanellu, malom mjestu od nekoliko tisuća duša, stiže autobus. Iz njega izlazi par: Carlo, sin Juga, sretan što se vraća kući, i Anna, njegova supruga – lijepa poput grčkog kipa, ali tiha, zamišljena i zabrinuta. Kakav je život čeka u toj nepoznatoj zemlji? I trideset godina kasnije, Anna će za sve ostati furešta – ona sa Sjevera, ona drugačija, ona koja ne ide u crkvu i koja uvijek govori što misli. Ponosna i odvažna, nikad se neće pokoriti nepisanim pravilima koja sputavaju žene Juga. U tome će uspjeti i zahvaljujući ljubavi koja je veže za supruga – ljubavi čija će snaga biti bolno jasna Carlovom starijem bratu Antoniju, koji se u Annu zaljubio na prvi pogled.

Godine 1935. Anna čini nešto nezamislivo: prijavljuje se na natječaj u poštanskoj službi i postaje prva žena pismonoša u Lizzanellu. Vijest izaziva negodovanje žena i podsmijeh muškaraca. Ali tokom više od dvadeset godina, Anna postaje nevidljiva nit koja ujedinjuje mještane. Pješice, a potom i biciklom, nosi pisma s fronte, razglednice iseljenika i poruke tajnih ljubavnika. I nehotice – ali neizbježno – mijenja Lizzanello. Ovo je priča o ženi koja je odlučila živjeti bez ograničenja, ali i priča o obitelji Greco i jednom mjestu koje, kroz rat i godine promjena, uči se mijenjati zajedno s njom. I, na kraju, ovo je priča o dvojici braće kojima je sudbina namijenila voljeti istu ženu.