Pobjednik

Slikovnica Pobjednik prikazuje odrastanje dječaka koji od malih nogu živi pod snažnim utjecajem roditelja, prikazanih kao tamne siluete, i odgajan je da vjeruje da je u svemu najbolji. Kroz niz prizora dječak je neprestano prikazan u oklopu u obliku metka koji raste i postaje sve opasniji, sve dok na kraju ne preraste u bombu.

Ritam ilustracija i naracije stvara namjerno kritično-iritantan ton, izazivajući nelagodu kod čitatelja, kako bi se naglasila ranjivost djeteta i razorni učinak oblikovanja identiteta isključivo kroz natjecanje i tuđa očekivanja.

No, Pobjednik se može čitati i iz šire perspektive, izvan priče o jednom dječaku. U njegovu liku moguće je prepoznati obrasce ponašanja koji se javljaju i kod odraslih osoba u stvarnom svijetu. Pretjerano uvjerenje u vlastitu ispravnost, potreba za stalnim dokazivanjem nadmoći i nemogućnost prihvaćanja kritike često se mogu uočiti kod ljudi na pozicijama moći. U tom smislu Pobjednik postaje metafora pojedinca koji je oblikovan okolinom da svijet promatra kao stalno natjecanje u kojem moraju postojati pobjednici i gubitnici. Takav način razmišljanja može dovesti do sukoba, podjela i sve većeg udaljavanja od drugih ljudi. Čitatelj pritom može u liku Pobjednika prepoznati ne samo javne figure, nego i ljude iz vlastite okoline – pa čak i dijelove vlastitog ponašanja. Time se priča ne zadržava samo na kritici jednog načina odgoja, nego postaje šire promišljanje o tome kako društvo oblikuje pojedince koji vjeruju da moraju stalno pobjeđivati, čak i pod cijenu gubitka odnosa s drugima.