Emigrantska pisma Borisa Marune

Kad je riječ o hrvatskoj političkoj emigraciji nakon 1945. godine naučeni smo da njezine pripadnike sveukupno sagledavamo kao nazadnjačke i zasukane, neobrazovane i nasilne, prepune mržnje i sklone svakojakim zločinstvima. Dakako, bilo je i takvih, ali je bilo i sasvim drugačijih emigranata. Od te stereotipne slike odudarao je Boris Maruna. U jednom od predstavljenih pisama napisao je: “U odnosu na Balkan ja sam, usprkos svim iskušenjima, uvijek i u svakom času nastojao biti i uvijek i u svakom času bio samo, jedino i isključivo – gospodin.”

Željeli smo izvršiti inventuru jednog trenutka u hrvatskoj političkoj emigraciji i pokazati kako su neki u tom trenutku mislili i postupali. Je li njima i nama, kako reče Maruna, vrijeme pomoglo? Odgovor pomalo izranja.